O gospodarenju otpadom

Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom predstavlja mjeru ostvarivanja pozitivnih prinosa zaštite okoliša, ali samo u okviru cjelovite ekološke bilance. Ona je zbroj svih utjecaja na okoliš, od korištenja energije, sirovina do roba, njihove upotrebe i zbrinjavanja. Razumno i odgovorno ponašanje i gospodarenje otpadom, jamčiti će razvitak u skladu sa prirodom.

Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom obuhvaća sljedeće mjere:

• nadzor toka otpada od mjesta nastanka do mjesta konačne obrade
• izbjegavanje i smanjivanje otpada
• recikliranje i obnavljanje otpadnih tvari
• obrada neiskorištenog otpada
• minimalno odlaganje obrađenog otpada

Edukacija kao važan segment cjelovitog sustava gospodarenja otpadom zaslužuje i potrebuje konstantnu aktivnost u svim sferama društva.

Djelovanje preko javnih glasila, izrada letaka sa informacijama o potrebi odvojenog sakupljanja, mjestima i mogućnostima odlaganja, obavijesti o pozitivnim efektima, mjere su koje sigurno imaju pozitivan predznak i povećavaju efekte odvojenog sakupljanja otpada.

Poznata je činjenica da navike stvorene u djetinjstvu ostaju za čitav život. Zato je iznimno važno već u najranijoj dobi djeteta stvoriti naviku da odvojeno sakupljanje postane način funkcioniranja. Organizacija sustava primarne reciklaže unutar dječjih vrtića i osnovnih škola pruža mogućnost da djeca uz pomoć odgojitelja i učitelja upoznaju potrebu i način odgovornog ponašanja prema prirodi i okolišu.

Otpad je svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Otpadom se smatra i svaki predmet ili tvar čije su sakupljanje, prijevoz i obrada nužni u zaštiti javnog interesa.“

Prema mjestu nastanka razlikuje se:

• „Komunalni otpad je otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, osim proizvodnog otpada i otpada iz poljoprivrede i šumarstva.”

• „Proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima, osim ostataka iz proizvodnog procesa koji se koriste u proizvodnom procesu istog proizvođača.“

• Otpad sadrži vrlo vrijedne sirovine i energiju.

• Otpad nije smeće, već dragocjena sirovina.

• Najčešće se miješani komunalni otpada naziva smeće

Procijenjeni sastav otpada (MKO-miješani komunalni otpad)

• Kuhinjski otpad                30,7 %*
• Vrtni otpad                          5,7 %
• Papir/karton                     23,2 %*
• Plastika                               22,9 %*
• Drvo                                       1,0 %
• Tekstil/odjeća                    3,7 %
• Staklo                                     3,7 %
• Metal                                     2,1 %
• Guma                                     0,2 %
• Koža/kosti                           0,5 %
• Sitnica (nesortirano)        6,3 %.

Prema opasnosti razlikuju se:

• neopasni otpad,
• opasni otpad,
• inertni otpad.

Godišnje količine komunalnog otpada:

• u EU oko 500 kg/stanovniku

• Velike razlike između EU zemalja (od oko 290 – Rum. do 730 kg/stanovniku Danska),

• U RH oko 400 kg/stanovniku.

Zakon o održivom gospodarenju otpadom utvrđuje „Red prvenstva” (hijerarhiju) u postupanju s otpadom:

• Sprječavanje nastanka otpada,
• Priprema za ponovnu uporabu,
• Recikliranje,
• Drugi postupci oporabe (npr. ener.)
• Zbrinjavanje (obrada/odlaganje).