Jedino rješenje za cjelovito zbrinjavanje otpada i gospodarenja njime u Hrvatskoj je gradnja energana, zaključili su znanstvenici i stručnjaci za pitanje otpada na 3. Međunarodnoj konferenciji Waste2Energy, koja je krajem proteklog vikenda održana u Šibeniku. Na njoj su predstavljeni svi aspekti, izazovi i sporna pitanja kada je riječ o energetskoj oporabi goriva iz otpada te primjeri dobre prakse. Na kraju te konferencije sudionici su posjetili Centar gospodarenja otpadom Bikarac kao, kako je ponovljeno, jedini od tri takva centra u Hrvatskoj koji uspješno djeluje. Razgledali su potencijalnu lokaciju za energanu u sklopu tog centra koja će se graditi, ako projektno – tehnička dokumentacija za potrebe gradnje tog postrojenja pokaže a je ta investicija opravdana i da nema negativan utjecaj na okoliš. Inače, na Konferenciji je upravo Šibenik istaknut kao primjer dobre prakse koji je u Hrvatskoj najdalje otišao u postizanju ciljeva kružnog gospodarenja otpadom.
Dr.sc. Tomislav Lukić iz Međunarodne akademije održivog razvoja objašnjava zašto energane nemaju alternativu
„Konferencija je ponudila cijeli niz tehnoloških rješenja, ali i razloga zašto waste to energy treba Hrvatskoj, ne samo u Šibeniku, nego u cijeloj Hrvatskoj. Ne jedan, nego barem četiri waste to energy postrojenja. Mi smo prije nekoliko godina na jednoj od konferencija Waste2Energy ustanovili da bi Hrvatska trebala termički oporabiti oko 400.000 tona komunalnog otpada. Meni se čini da je Šibenik izabrao izvrsnu lokacija dovoljno udaljenu od prvih stambenih objekata. Na Konferenciji su ponudili smo rješenja tako da su predstavljene tehnologije, da su napravljene tehnologije obrade dimnih plinova, napravljena je usporedna analiza ugljičnog otiska, napravljene su cijeli niz analitičkih metoda vezanih za upravljanje organskim dijelom komunalnog otpada koji je ključ u zbrinjavanja otpada. Potom smo obradili i temu proizvodnja otpada u turističkoj destinaciji što je posebno problematično u ovoj sredini. Dakle cijeli niz vrlo kvalitetnih predavanja koja su rasvijetlila cijelu problematiku waste to energy postrojenja i pripreme otpada za termičku oporabu” kaže Tomislav Lukić, predsjednik Međunarodne akademije održivog razvoja koja je organizirala ovu konferenciju.
U cijeloj Europi postoji oko 500 energana, a u Europi se termički oporablja oko 100 milijuna tona. Na konferenciji je rečeno kako nema rezona za recikliranje značajnog dijela otpada od kojeg je jedan dio inertan i ako ga se ne spali moramo ga odlagati u okoliš. Nije racionalno, smatraju sudionici Konferencije, taj otpad koji ima energetsku vrijednost zatrpavati umjesto da ga se termički oporabi ili izvoziti negdje i to skupo plaćati umjesto a se zaradi koristeći ga kao gorivo. Smatraju da je Zero Waste utopija i da su energane jedno rješenje.
Svjesni su otpora dijela javnosti prema gradnji tih objektima zbog straha od emisija nekih spojeva i mogućeg negativnog utjecaja na okoliš, ali tvrde da je on neosnovan i da to građanima treba objasniti.
„Dioksin i furani koji se spominju imaju iz drugih izvora deset puta veći utjecaj na ljudsko zdravlje, a ovdje su duboko i debelo ispod razina europskih normi. Prof Luka Traven s Medicinskog fakulteta u Rijeci napravio je studiju slučaja u kojoj je obradio nekoliko takvih postrojenja i pokazao eventualni impakt dioksina i furana koji je toliko mali da je to zanemarivo”, ističe dr.sc. Lukić.
Kada je riječ o tomu da Šibenik nije Zagreb ili neki veliki centar te da nema gdje s toplinskom energijom iz potencijalne energane pa da to dovodi u pitanje opravdanost njezine gradnje stručnjaci koji su se na Konferenciji dotaknuli i tog pitanja kažu da će se ona koristiti na Poduzetničkoj zoni Podi i da će je učiniti investitorima još privlačniju te da je jednako važna proizvodnja električne energije iz tog izvora koji je kontinuiran i koji daje stabilnost elektro – energetskom sustavu.
